Zašto MZOIP ustraje u izgradnji županijskih centara za gospodarenje otpadom iako tehnološki nisu u stanju poslovati u skladu sa zakonom!?

22 Ožujak, 2018

Tehnološki i organizacijski problemi ŽCGO Marišćina i Kaštijun rješavat će se izgradnjom državnih spalionica za štetni gorivi otpad?!

Posljednjim izjavama čelnika TD Ekoplus d.o.o., koji je operater postrojenja za mehaničko-biološku obradu otpada u ŽCGO Marišćina, ”priprema se teren” za dugotrajno skladištenje gorivog otpada i njegovo buduće korištenje u „energani“, zapravo spalionici koja će moći prihvatiti i ovako štetan proizvod, iako su to odbile privatne tvrtke poput Holcim grupe, a zbog nedovoljne kvalitete i kalorijske vrijednosti takvog gorivog otpada.

Završni je to čin velike predstave zvane izgradnja ŽCGO Marišćina koju promatramo unazad petnaestak godina. Izjave direktora TD Ekoplus d.o.o. koji proizvodnju štetnog gorivog otpada i njegovo protuzakonito skladištenje uopće ne vidi kao problem te zaziva izgradnju državne spalionice koja će bez ikakve kontrole spaljivati sve vrste smeća, najbolji su dokaz ekološke neodrživosti i ekonomske neisplativosti ne samo projekta ŽCGO Marišćina, nego i svih takvih projekata na čijoj se izgradnji uporno inzistira.

Odlaganje gorivog otpada na području ŽCGO Marišćina trebalo bi s pravom zabrinuti sve mještane i građane Rijeke i Riječkog prstena. Taj visoko zapaljivi i toksični proizvod mehaničko-biološke obrade otpada odlaže se na propusnom, krškom terenu koji je samo političkom odlukom izbrisan s popisa vodozaštitnih područja. Na žalost, radi se o uvriježenoj praksi TD Ekoplus d.o.o. da svojevoljno tumači i krši postojeću zakonsku regulativu,  jer niti jedna izdana dozvola za rad ŽCGO Marišćina ne dopušta takvo skladištenje.

Uloženih 277 milijuna kn u izgradnju ŽCGO Marišćina rezultiralo je dakle proizvodnjom štetnog gorivog otpada koje se ne može „plasirati“ niti uz cijenu od 30 EUR po toni, koju ŽCGO pristaje plaćati za „zbrinjavanje“ odnosno spaljivanje gorivog otpada. Uporno se zaobilazi izgradnja deset puta jeftinijeg decentraliziranog dosljedno ekološki zasnovanog sustava gospodarenja otpadom zasnovanog na odvajanju otpada, sortirnicama i kompostanama i kao rješenje problema nudi se ulaganje još nekoliko stotina milijuna kuna u izgradnju državne spalionice koja će nas riješiti takvog štetnog gorivog otpada?!

Politički konstruiran i pogonjen projekt izgradnje desetaka županijskih centara za gospodarenje otpadom pada na svakom ispitu i izazovu koji je pred njega postavljen te svaki daljnji pokušaj opravdanja ovakvog načina zbrinjavanja otpada predstavlja namjernu obmanu javnosti i vrijeđanje intelekta građana.

Europske direktive i hrvatski zakoni jasno zabranjuju spaljivanje ili slične obrade otpada kao primarne načine zbrinjavanja otpada. Spaljivanje otpada predstavlja energetski iznimno nepovoljan proces u kojem se ostvaruje tek otprilike desetina energije utrošene u samu proizvodnju materijala koji se spaljuju.

Ovakav oblik „rješavanja smeća“ pruža zanemariv broj novih radnih mjesta, u usporedbi sa sveobuhvatnim pristupom odvajanja i recikliranja otpada. Ekološki neprihvatljiva i zdravstveno opasna proizvodnja toksina prilikom spaljivanja takovog gorivog otpada poseban je problem koji se uporno i namjerno zaobilazi.

Danas je cjelokupnoj javnosti potpuno jasno da ne postoji nikakav ekonomski, ekološki, energetski ili zakonski temelj za daljnje forsiranje projekata ŽCGO Marišćina i Kaštijun i inzistiranje na izgradnji još devet takvih postrojenja širom Republike Hrvatske (Bikarac, Biljane Donje, Piškornica, Babina Gora, Lećevica, Lučino Razdolje, Orlovanjak, Šagulje, Doline, Tarno, Grad Zagreb).

Svim jedinicama lokalne samouprave u Republici Hrvatskoj predstoje godine ulaganja u uspostavu kvalitetnog sustava odvajanja otpada te bi bilo nerazumno i neodgovorno nove milijarde kuna ubaciti u ”rupu bez dna” zvanu županijski centri za gospodarenje otpadom.

Stojimo pred povijesnom prilikom u kojoj iz bespovratnih sredstava Europske unije možemo te milijarde kuna uložiti u kvalitetne projekte, usklađene s modernim zakonima i tehnologijama. Jedinice lokalne samouprave moraju u svojim Planovima za gospodarenje otpadom jasno naznačiti nužnost uspostave sortirnica i kompostana na adekvatnim lokacijama, a županije trebaju žurno početi izradu nove strategije zbrinjavanja otpada koja će se jasno i nedvosmisleno distancirati od bilo kakvih ”spasonosnih” rješenja koja nude obradu miješanog komunalnog otpada u jednom koraku.

Pozivamo sve odgovorne institucije da hitno poduzmu sve korake kako bi se sanirale sadašnje i sve buduće štete koje proizlaze iz rada ovih i ovakvih centara za gospodarenje otpadom.

Pozivamo institucije pravne države da konačno provedu odredbe Kaznenog zakona koji u svom članku 196. jasno definira kaznenu odgovornost za ugrožavanje okoliša otpadom. Neophodno je potrebno i utvrditi odgovornost nositelja rasipanja javnog novca i opterećivanja građana povećanim troškovima zbog donošenja neodgovornih i nestručnih odluka.

Krajnje je vrijeme da se stvari počnu nazivati pravim imenom. Ekološki aktivisti, koji se već godinama bore protiv ovakvog koncepta izgradnje skupih županijskih centara za gospodarenje otpadom, nisu ”zeleni ekstremisti” (kako ih se u javnosti često pokušava prikazati) već legalisti koji prije svega misle na zdravlje svojih sugrađana i sumještana te na proračune svojih jedinica lokalne samouprave. Zajedno sa svim ekološkim udrugama članicama građanske inicijative Zero Waste Hrvatska potpisujemo i zajedničko priopćenje koje dostavljamo u prilogu.

 

Za Udrugu Krizni eko stožer Marišćina

Josip Begonja, predsjednik