Strategiju gospodarenja otpadom u RH kreira “cementni lobi” ?

27 Lipanj, 2013

Medijski spinovi ne mogu oprati odgovorne, otpad iz ŽCGO Marišćina spaljivat će se u Holcimovoj cementari  Koromačno u Istri!

Već tjednima direktor TD Ekoplus d.o.o. Dušan Šćulac slavodobitno prezentira projekt na kojem ta tvrtka radi već trinaest godina, iako je cjelokupna zainteresirana javnost bolno svjesna činjenice da se radi o ekonomski, tehnološki i ekološki neodrživom projektu kojeg već cijelo desetljeće taj direktor nije u stanju provesti. Za to vrijeme se na brdu iznad izvora pitke vode rijeke Rječine, poznatom i kao lokacija ŽCGO Marišćina, nesmiljeno u rupe u zemlji istresa nerazvrstano smeće Grada Rijeke i okolice.

U nevjerici svjedočimo i medijskom „prepucavanju“ Župana Primorsko – goranske županije i Gradonačelnika Grada Rijeke koji si međusobno pripisuju „zasluge“ za ovakav ekološki, ekonomski i tehnološki poguban projekt. Čemu služi puštanje tih medijskih „spinova“, balona i balončića kad cjelokupna javnost naše Županije zna odgovore na to pitanje?

Tko je kriv što na Marišćini nakon dugog niza godina nije zaživio Županijski centar za gospodarenje otpadom, a nije izgrađena ni pristupna cesta koja je ujedno i uvjet za dobivanje uporabne dozvole? Tko je odgovoran što je nakon cijelog desetljeća pripreme i desetaka skupo plaćenih studija izabrana „nepostojeća tehnologija za koju u svijetu ne postoji niti jedna jedina referenca“ kako kaže jedan od revizora projekta dr. Simončič?

Naravno da odgovornost leži na većinskim vlasnicima tvrtke TD Ekoplus d.o.o. Primorsko-goranskoj županiji i Gradu Rijeci. Te institucije ponosno predstavljaju bivši i sadašnji Gradonačelnik Grada Rijeke i bivši i sadašnji Župan Primorsko-goranske županije koji uz sve to još i uporno podupire i brani dugogodišnjeg direktora tvrtke Ekoplus d.o.o. upirući prstom u drugog krivca, KD Čistoća d.o.o.

Dakle, bez obzira na katastrofalni rezultat „rada“ tvrtke TD Ekoplus d.o.o. i neupitnu odgovornost za desetogodišnje „kašnjenje“ jednog jedinog projekta koji je ujedno i jedini posao kojeg je ta tvrtka još prije desetak godina trebala obaviti, bivši i sadašnji Župan i tvrtku i njenog direktora javno amnestira od svake odgovornosti. Gdje je tu osobna odgovornost bivšeg i sadašnjeg Župana koji srčano brani i podupire ovaj „izvanredan“ projekt?

Na svim prezentacijama projekta ŽCGO Marišćina spominje se skupa tehnološka obrada u MBO postrojenju, koja će rezultirati proizvodnjom „Goriva iz otpada“ (GIO), ali se ne spominje gdje će se i po kojoj cijeni to skupo proizvedeno gorivo plasirati. Prateći te prezentacije pomislili bi da će se iz prikupljenog miješanog otpada u MBO postrojenju proizvoditi gorivo te da će se na kraju, na tom gorivu i zaraditi. Na žalost istina je sasvim drugačija.

Prema potpisanim EU IPA Ugovorima TD Ekoplus d.o.o. odnosno stanovnici Primorsko – goranske županije,  plaćat će spaljivanje skupo proizvedenog goriva iz otpada u cementarama. Tržišna cijena koju treba platiti cementarama za spaljivanje goriva iz otpada (RDF/SRF) trenutno iznosi između 30 i 60 €/T. Ako znamo da su kapaciteti MBO postrojenja na Marišćini 100 tisuća tona otpada godišnje, a po specifikaciji projekta to znači proizvodnju približno 35% goriva iz otpada, godišnje će se u cementari spaljivati 35 tisuća tona otpada.

Da bi se taj otpad (GIO) spalio u cementari, TD Ekoplus d.o.o. će godišnje plaćati gotovo 2 milijuna EUR. Zbog najkraće prometne udaljenosti vrlo je izgledno da će se otpad iz Primorsko Goranske Županije koristiti kao gorivo u cementari Koromačno korporacije Holcim (Istra).

Nevjerojatna je činjenica da nadležne institucije od lokalne pa do najviše državne razine uopće ne smeta niti   zabrinjava činjenica da će građani RH u ŽCGO Marišćina „investirati“ 88 milijuna EUR te dodatno uložiti  desetak milijuna EUR za pristupnu cestu i pretovarne stanice i to sve pod krinkom „zelenog“ gospodarenja otpadom!

Ta se rabota uporno gura kao strateški investicijski projekt iako je cjelokupnoj javnosti  dobro poznata činjenica da bi uvođenje zaista „zelenog“ ekološkog sustava gospodarenja otpadom žitelje Primorsko – goranske županije koštala čak deset puta manje, odnosno 8 milijuna EUR, dok bi ušteda na zbrinjavanju iznosila bi 8,4 milijuna EUR, a prihodi od prodaje sekundarnih sirovina 1,6 milijuna EUR. Kao šlag na torti na kraju će nas dočekati i porazna činjenica da cijeli taj proces završava naplatom spaljivanja obrađenog smeća u cementarama i proizvodnjom dodatne emisije štetnih plinova.

Koji su glavni sastojci Goriva iz otpada(GIO)?

Ovisno o tome hoće li se iz otpada proizvoditi SRF (Solid Recovered Fuels po normi CEN TC343) ili RDF (Refuse Derived Fuels), glavni sastojci tih goriva moraju biti: papir, karton, sušeni bio otpad, plastika. Gorivo iz otpada je standardizirano i točno specificirano po kaloričnoj vrijednosti, tehnološkom indikatoru i utjecaju na okoliš tako da nisu dopuštene devijacije u postocima sadržaja određene sirovine u gorivu.

Ovakav način gospodarenja otpadom čija je očito osnovna svrha proizvodnja goriva za spaljivanje u cementarama pogoduje toj industriji koja na račun zdravlja okolnog stanovništva zarađuje ekstraprofit reklamirajući cijeli sustav kao „ekološko gospodarenja otpadom“. Sve je to vrlo jasno zapisano i u strategiji desetak vodećih kompanija za proizvodnju cementa koje djeluju kroz udruženje „Cement Sustainability Initiative“ i u Hrvatskoj vrlo aktivno lobiraju za izgradnju velikih MBO postrojenja od kojih će preuzimati i skupo naplatiti gorivo za svoje cementare i tako ostvariti ogromni ekstraprofit. 

Zar nismo proučavajući primjer Španjolske mogli izbjeći ponavljanje njihovih grešaka? Rezultati istraživanja izneseni u studiji „Cement, waste and carbon markets – Problems related to waste inceneration in cement kilns under the EU ETS“ nam govore o razini ekstraprofita cementne industrije koju generira spaljivanje goriva iz otpada. Studija nam donosi i podatke u kojima je jasno navedena odgovornost „cementnog lobija“ za 6% emisije stakleničkih i 8% emisije CO2 na svjetskoj razini te posebno definira opasnost od zagađenja zraka spaljivanjem goriva iz otpada u kojem je pomiješani komunalni otpad.

Zar ćemo svi zajedno zaista dozvoliti da se danas u Hrvatskoj, punopravnoj članici EU, instaliraju zastarjela postrojenja bazirana na tehnologiji koja se nigdje u svijetu ne primjenjuje? Vrijeme je da zaustavimo ovaj zloglasni projekt zastarjele njemačke tehnologije kojeg nadzire španjolska tvrtka i provodi grčki izvođač upitne poslovne sposobnosti!

Nove odredbe Zakona o otpadu podrazumijevaju pored ostalog i uvođenje koncesija za prikupljanje otpada te će naša komunalna društva zbog svoje internosti odjednom ostati bez posla, dok će strani investitori prikupljati sirovine od građana i to dobro naplatiti i još bolje zarađivati. Zar ćemo se kao i u nizu sličnih primjera ponovno čuditi kako to stranci dobro zarađuju tamo gdje mi sami nismo znali ni htjeli?

Na žalost, navedene odredbe Zakona o otpadu i visoki EU penali koje ćemo na dnevnoj osnovi plaćati za odlaganje nerazvrstanog smeća, nisu potaknuli drugo lokalno komunalno društvo KD Čistoća d.o.o. na aktivan rad na promjeni postojećeg neodrživog stanja. Nastavlja se bahato razbacivanje sirovinama i zatrpavanje nerazvrstanog smeća u rupe u zemlji, umjesto da se po hitnom postupku pokrene uvođenje ekološkog sustava gospodarenja otpadom i kroz odvojeno prikupljanje otpada formira dodatni prihod na obradi i prodaji sekundarnih sirovina.

Već mjesecima bezuspješno ponavljamo da uvođenjem primarne selekcije otpada već u domaćinstvima odvajamo papir, karton, plastiku za koje postoji mogućnost plasmana na tržištu sekundarnih sirovina, dok se odvojeni bio otpad koristi za proizvodnju komposta. Na opisani način ostavljamo planirano glomazno MBO postrojenje u ŽCGO Marišćina bez sirovina od kojih bi se trebalo proizvoditi gorivo.

Temeljem iznesenih činjenica odgovorno tvrdimo da nam bilo kakva MBO tehnologija u strategiji gospodarenja otpada nije potrebna, možemo i želimo kvalitetne sirovine odvajati, a ne ih pomiješane pretvarati u beskorisno gorivo. Postoji li zaista i jedan jedini opravdani razlog da žitelji naše Županije plaćaju 88 miljuna EUR za postrojenje čija je očito osnovna svrha spaljivanje obrađenog smeća u cementarama i generiranje ekstraprofita za tu industriju ?

Za Udrugu Krizni Eko Stožer Marišćina,

Josip Begonja, Član Upravnog Odbora