Kompostana Campo Tures (Alto Adige)

1 veljača, 2013

Italija je zemlja velikih kontrasta u svemu, pa i u načinu rješavanja komunalnih pitanja kao primjerice zbrinjavanje komunalnog otpada. Jug je tako postao sinonim za netransparentno upravljanje deponijama smeća, vojsku koja skuplja smeće po ulicama Napulja i razne afere koje se povezuju s utjecajem organiziranog kriminala na pojedine nositelje javne vlasti u domeni zbrinjavanja otpada. Sjever Italije ima daleko uređeniji sustav, u kome se otpad primarno selektira, a ostatak koji se ne može reciklirati zbrinjava se na ekološki prihvatljive načine. Ništa što se može ponovno iskoristiti se ne baca!

Campo Tures Izvor: Wikipedia

Campo Tures Izvor: Wikipedia

Campo Tures, gotovo na austrijskoj granici, otišao je još puno dalje od toga. Radi se o 4 naselja s ukupno oko 5.000 stanovnika, čemu treba pridodati i oko 12.000 turista u zimskoj i ljetnoj sezoni (zanimljivo, ljetna im je čak i jača od zimske). Specifičnost ove EM kompostane u vlasništvu grada sadržana je u činjenici da se ona nalazi unutar samog naselja što je pred nju već na početku postavilo niz zahtjeva vezano za kompostiranje: nikakav se miris ne smije osjetiti, prostor – koji nije prevelik – mora biti nadasve uredan i čist. Ovo je temeljni razlog što su se već prije 13 godina opredijelili za kompostiranje EM tehnologijom, odnosno korištenje efektivnih mikroorganizama u procesu kompostiranja biootpada iz lokalnih kuhinja. Izvorno se radi o japanskoj tehnologiji koja se koristi i za kompostiranje i za sanaciju/pročišćavanje otpadnih voda, a karakterizira je primjena specifičnih mikroorganizama koji u prirodi već postoje i neškodljivi su, dapače sprečavaju razvoj patogenih mikroba.

Kompostana u Campo Turesu zapravo je reciklažno dvorište koje odgovara zahtjevu “zero waste” koncepta na način koji omogućava lokalnu održivost sustava. Bez deponije. Kako?

Zvuči kao naučna fantastika. Specifičnost vrijednog i ekološki osviještenog stanovništva je u tome da oni sami svoj otpad razvrstavaju kod kuće i donose u reciklažno dvorište. Najudaljeniji korisnici su udaljeni oko 2km od reciklažnog dvorišta osim jednog manjeg naselja gdje je jedan od korisnika zadužen da lokalno prikupi i doveze razdvojeni otpad u reciklažno dvorište. Tamo posebno odlažu staklo, plastiku, stiropor, metale, elektronski otpad, drveni otpad, boce, kuhinjski otpad, automobilske gume, građevni otpad, jestivo ulje, stare lijekove, sprejeve, plastičnu ambalažu, ravno staklo, papir i karton, električne uređaje, namještaj i madrace. Za otpad koji se može reciklirati ne plaćaju ništa posebno, za ono što se ne može reciklirati plaćaju određenu tarifu po kilogramu – oko 0,20 eur/kg. Paralelno plaćaju paušalnu naknadu za funkcioniranje sustava gradu u minimalnom iznosu od oko 10 EUR po stanovniku godišnje! Iz te naknade financira se jedan izlazak kamiona na teren tjedno, tako da korisnici koji nisu mobilni (starije stanovništvo bez automobila) ima priliku svoj kod kuće razvrstani otpad predati komunalnom društvu na unaprijed predviđenim punktovima, bliže svojoj kući. S obzirom da susjedna Austrija ima dobro uređeno tržište sekundarnih sirovina koje izvrsno funkcionira i sa cijenama i preuzimanjem i daljnjom oporabom, sustav pokrivanja troškova otpada lokalne zajednice većim se dijelom rješava kroz prodaju komposta izvrsne kvalitete i prodaju sekundarnih sirovina. I to je sve! Na pitanje kako su se ljudi navikli na ovaj sustav, voditelj kompostane zaprepastio se i odgovorio da se to podrazumijeva, jer bi inače “sve propalo”.

Sadržaj kante sa otpadom Tomislav Lerotić (1951-2012)

Sadržaj kante sa otpadom Tomislav Lerotić (1951-2012)

Razne statistike sadržaj naše kante za otpad tretiraju različito ovisno o podneblju i navikama stanovništva, ali nije velika greška pretpostaviti da biootpada ima 25-35%, a sastoji se od otpadaka iz kuhinje i zelenog otpada iz vrta i s javnih zelenih površina. Campo Tures godišnje ima oko 1.000 tona takvog otpada koji se uz pomoć EM tehnologije pretvori u visokovrijedan kompost. Ovih 1.000 tona otpada uz obradu kompostiranjem rezultira fantastičnom činjenicom da na deponiju godišnje ide samo 1 kamion mase koja se nije mogla kompostirati (ostatak po prosijavanju koji sadrži plastične čepove, foliju, kosti ili nešto drugo što se nije moglo pretvoriti u kompost). Nadalje, taj isti kompost djelomično se koristi i za gradske zelene površine, što generira uštedu na kupovini gnojiva i humusa, a prodaja komposta omogućuje i nižu cijenu komunalne usluge odvoza i zbrinjavanja otpada za sve korisnike, pored toga i korisnici po popularnoj cijeni mogu kupiti kompost za svoje vrtove.

Zbog dodatka efektivnih mikroorganizama u procesu se ne oslobađaju neugodni mirisi, a ne naseljavaju se niti muhe niti glodavci, što je za kompostanu Campo Tures osobito važno jer se nalazi usred naselja.

Što se od ovoga može primijeniti u našim uvjetima?

Prisjetimo li se postupanja s otpadom u nas prije nekoliko desetljeća, zaključit ćemo da je ukupna životna filozofija bila puno drugačija. Ambalaže, koja danas u različitim pojavnim oblicima predstavlja gotovo polovinu sadržaja naše kante za otpad bilo je daleko manje nego danas. Uglavnom se radilo o povratnoj ambalaži koja se ponovno koristila. Biootpad je bio namijenjen prehrani domaćih životinja ili kompostiranju. I danas se u seoskim sredinama može čuti: “A ča će mi se to skupa kad ja se hitin kokošami?” Ukratko, ponašali smo se ekološki osviješteno, a da toga nismo bili niti svjesni.

U međuvremenu smo postali potrošačko društvo s organiziranim odvozima otpada koji se “zbrinjava” polaganjem u zemlju. Rast stanovništva, promjena kulture ponašanja s otpadom i brz tempo života doveli su nas do toga da smo prestali razmišljati o tome kako resurse ponovno upotrijebiti, te i ne misleći odbacivati nešto čim nam više ne treba. Jer je tako najjednostavnije. Zakonska regulativa pogodovala je takvom razmišljanju o otpadu. Kako su odlagališta otpada s vremenom postala opasnost za okoliš, počela se mijenjati i zakonska regulativa i svijest ljudi tako da danas tražimo sofisticiranije “kokoši” iz prethodne priče i načine zbrinjavanja otpada koji su manje štetni za okoliš. Istovremeno se nastoji podići svijest korisnika na neki viši nivo kako bi i oni postali “manje komotni” u svom postupanju s otpadom. U Campo Turesu su to uspjeli. Da nisu uspjeli, trebala bi im investicija u skupu sortirnicu otpada, pa bi i stanovnicima odvoz otpada bio skuplji. A kompost vjerojatno ipak slabije kvalitete.

U nas tržište sekundarnih sirovina nije detaljno uređeno kao u Austriji na koju se Campo Tures zbog blizine može osloniti (otpad nije roba čija cijena podnosi velike transportne troškove). Kod nas za neke vrste otpada (stari namještaj i madraci) niti ne postoji tržište, već za njihovo deponiranje treba dodatno plaćati. U tom dijelu država bi trebala stvoriti pretpostavke za zbrinjavanje kroz preradu, te na jednostavan i jednoznačan način definirati što smatra prihvatljivim načinom zbrinjavanja raznih vrsta otpada, vodeći pri tome računa i o stanovništvu i pazeći da ga se ne preoptereti troškovima. Ne treba gajiti iluzije, trpanje otpada pod zemlju kratkoročno gledano je daleko najjeftinije. Dapače, deponije koje su tinjale i time samoregulirale vlastitu popunjenost bile su još jeftinije, ali i sami znamo koliko su poguban učinak na zdravlje stanovništva imale.

Kompost Izvor: Wikimedia Commons

Kompost Izvor: Wikimedia Commons

Komunalno kompostiranje biootpada nešto je što je i u našim uvjetima primjenjivo i što bi omogućilo ekonomski i ekološki racionalno rješavanje velikog dijela otpada na lokalnoj razini. Kompostana nije odlagalište, što se vidi i na primjeru Campo Turesa, turističkog mjesta koje gotovo u centru ima kompostanu. Pravilnim postupanjem i korištenjem EM osigurali su visokovrijedan kompost, skratili vrijeme kompostiranja i eliminirali neugodne popratne pojave ovog procesa. Uz porast svijesti naših korisnika koji bi se držali određenih pravila u postupanju s biootpadom, ovo rješenje dugoročno bi bilo najprihvatljivije sa stanovišta javnog interesa – i lokalne zajednice koja bi dobila kompost za zelene površine, i države koja bi ostvarila potpisane obveze prema EU.

U Crikvenici smo na nivou pokusa kompostirali uz pomoć EM tehnologije tijekom 2012. godine, a sada pripremamo pilot projekt u koji bismo uključili zainteresirane korisnike. O našim iskustvima i planovima za budućnost obavijestit ćemo zainteresiranu javnost na tribini koju ćemo održati krajem veljače, a na kojoj će riječka tvrtka EM Tehnologija Rijeka održati predavanje i malu radionicu kako kod kuće iz priručnih sredstava napraviti jeftini i efikasni komposter za EM kompostiranje kuhinjskog otpada. Zainteresirani za kompostiranje imat će priliku vidjeti kompost iz Campo Turesa i prezentaciju njihove komunalne kompostane, kao i dobiti probnu količinu EM za kućno kompostiranje.

Sonja Polonijo
GKTD Murvica
Crikvenica