Koliko će nas koštati “zbrinjavanje” smeća u ŽCGO Marišćina? Koliko novaca dnevno bacimo na smetlište Marišćina?

28 Ožujak, 2013

Prema navodima direktora TD Ekoplus d.o.o. Dušana Šćulca, izrečenim u članku Novog lista od 22.03.2013. fantomski ŽCGO Marišćina treba započeti s radom do sredine 2014. godine. U istom roku, dakle, treba biti izgrađena i pristupna cesta koja je uvjet za izdavanje uporabne dozvole za ŽCGO Marišćina. Prema informacijama Ministra zaštite okoliša i prirode u roku tri godine, znači do 2017. godine treba izgraditi i treću fazu ŽCGO Marišćina koja obuhvaća izgradnju postrojenja za proizvodnju energije. Cijeli projekt ipak navodno ne košta 101,6 milijuna EUR nego „samo“ 87,9 milijuna EUR!  Iz EU fondova očekuje se oko 28 milijuna EUR bespovratnih sredstava pod uvjetom da se završi  cijeli projekt.

Prema tome iz džepova građana Lijepe naše sa 60 milijuna EUR financira se projekt ŽCGO Marišćina te s 30 milijuna EUR pristupna cesta. Naravno, to nije sve!

Osim što će uložiti svoj novac u skup, neisplativ, tehnološki zastario i ekocidan projekt ŽCGO Marišćina, žitelji Primorsko – goranske županije kupovat će vodu u bocama i skupo plaćati zbrinjavanje smeća!

Naime, kroz stalne kontakte s komunalnim društvima u Županiji Primorsko-goranskoj, došli smo do zabrinjavajuće i alarmantne činjenice prema kojima komunalna društva još ne znaju konačnu cijenu zbrinjavanja otpada za ŽCGO Marišćina. Prema dosadašnjim razgovorima, čelnici tih komunalnih društava pretpostavljaju da će se cijena zbrinjavanja jedne tone otpada u ŽCGO Marišćina kretati između 100 do 130 EUR (bez PDV-a), a prema izjavam Ministra zaštite okoliša i prirode studija provedivosti projekta govori o iznosu od 90 EUR po toni smeća. Direktor TD Ekoplus d.o.o. takvim se prizemnim „sitnicama“ ne želi zamarati.

Međutim, činjenice su zapravo vrlo jednostavne i lako dostupne. Za ŽCGO Marišćina planirana je obrada 100.000 tona otpada godišnje, pa nije teško izračunati da će žitelje Primorsko goranske Županije samo prerada smeća u MBO postrojenju koštati od 9 do 13 milijuna EUR godišnje.

Na osnovu prikupljenih podataka od komunalnih društava s područja Primorsko – goranske županije, izradili smo i analizu koja govori da će cijena odvoza i zbrinjavanja otpada za kućanstva porasti čak pet puta.

Prema informacijama jednog od komunalnih društava (Z-13-015.pdf i Z-13-021.pdf na www.mariscina.com)  tijekom 2012. godine na lokalnom je odlagalištu deponirano približno 11.500 tona otpada za čije je deponiranje utrošeno približno 2,3 milijuna kuna. Ukoliko komunalno društvo ne krene u radikalnu akciju ekološkog odvajanja otpada u kućanstvima i industriji, cijena zbrinjavanja iste količine otpada iznosit će oko 11,5 milijuna kuna umjesto dosadašnjih 2,3 milijuna kuna.   

Ohrabrujuće su i za svaku pohvalu informacije komunalnih društava koje govore o provedbenim projektima sustava ekološkog gospodarenja otpadom kroz izgradnju sortirnica (Krk, Opatija, Crikvenica, Cres, Lošinj) i  kompostana (Krk, Opatija) kojima se planira dostići razina od 70 do 80% recikliranog otpada.

Uvođenjem ekološkog sustava odvajanja otpada ŽCGO Marišćina ostaje bez planirane količine smeća za obradu te će promašeni projekt ŽCGO Marišćina doživjeti svoj financijski debakl koji će naravno u obliku jamstava, kamata i otplate kredita platiti građani Lijepe naše. Hoćemo li tada uvoziti tuđe smeće po bagatelnim cijenama i proizvoditi još veće gubitke?

Dok naš Obnašatelj dužnosti Župana ignorira obećanje revizije studije i cijelog projekta, dok TD Ekoplus d.o.o. uporno promovira nove nemoguće rokove, opravdava neodržive financijske konstrukcije i prikriva sve počinjene greške, a načelnik se Općine Viškovo prigodno distancira i priprema za županijsku fotelju, KD Čistoća d.o.o., naš vjerni operativac i dalje svakoga dana marljivo radi ono što mu je povjereno – vozi otpad od točke A do točke B. Naravno, u tim aktivnostima svesrdno ih podržava i Predsjednik Skupštine tog komunalnog društva ujedno i Gradonačelnik Grada Rijeke!

Ta je Bolna, Bolesna, Bahata i Bezobrazna točka B trn u oku svake osobe sa imalo zdravog razuma. U vremenu kada nam se burza rada svakodnevno puni sa stotinama nezaposlenih ljudi, dok na jednoj strani šetamo kineskim trgovinama govoreći „Samo gledam“, na drugoj strani u maniri pijanih bogataša trošimo ili bolje rečeno, bacamo doslovce milijune u rupe, pa se čovjek s pravom zapita: „Zar je moguće da smo tako blesavi? Ima li ovoj gluposti kraja? “ Ogorčeni takvim bahatim ponašanjem, ponovno uzimamo papir i olovku i kroz nekoliko jednostavnih matematičkih operacija dobivamo zastrašujući rezultat!

Dakle, Grad Rijeka s okolicom, godišnje proizvede oko 70.000 tona smeća te prema podacima KD Čistoća d.o.o odvojeno prikupi tek nešto preko 4% otpada koji se reciklira dok ostatak završi bespovratno zatrpan na našoj Bolnoj točki B, smetlištu Marišćina. Taj otpad se sastoji od sekundarnih sirovina koje imaju vrijednost i mogu se tržišno valorizirati, a prema tržišnim cijenama u tablici:

Vrsta otpada

Udio

Prikupljeno

Deponirano

Vrijednost kn/t

Godišnje

Biootpad

42,00%

29.400

28.171,08

100

2.817.108,00 kn

Papir i karton

22,00%

15.400

14.756,28

300

4.426.884,00 kn

Plastika

12,00%

8.400

8.048,88

150

1.207.332,00 kn

Staklo

6,00%

4.200

4.024,44

150

603.666,00 kn

Metali

1,00%

  700

670,74

1500

1.006.110,00 kn

Tekstil

3,00%

2.100

2.012,22

0

0,00 kn

Ostalo

13,00%

9.100

8.719,62

0

0,00 kn

Opasni otpad

1,00%

 700

670,74 ?!

0

0,00 kn

Ukupno

100,00%

70.000

67.074,00

 

10.061.100,00 kn

Evidentno je da kroz godinu dana na točki B zatrpamo sirovina u vrijednosti preko 10 milijuna kuna, a tome treba pridodati i troškove prijevoza koji čine značajnu dodatnu stavku troška.

Nažalost, priča niti ovdje ne završava. Zbog izrazito nepovoljne pozicije točke B, sav dovezeni otpad se, prema suvremenoj recepturi modernih ekologa odmah zatrpava velikim količinama inertnog materijala. Rukovodeći su stručnjaci na opće veselje građevinskih kooperanata pronašli prikladan način da pokušaju prikriti smrad, kad već glupost ne mogu. Uzimajući u obzir i faktor cijene inertnog materijala sveukupni iznos bačenog novca se penje i do 15 milijuna kuna godišnje.

Koliko je to prosječnih hrvatskih plaća, koliko obroka, izliječenih ljudi ili spašenih dječjih života uopće ne želimo izračunati. Jedino što možemo je gorko i cinično povikati: Bravo!!! Čestitamo svim odgovornima što uspješno opravdavaju etiketu koju nam strane kreditne kuće s veseljem pripisuju, zaista ne vrijedimo više od običnog smeća!

Da svi zajedno ne zaboravimo koliko novaca dnevno bacamo u smeće, na našoj smo web stranici postavili i automatski brojač kuna koje smo do sada skupa sa našim smećem istresli u rupu u zemlji na točki B, smetlištu Marišćina.  Barem možemo maštati o tome što bi sve mogli s tim novcem kupiti. U onoj kineskoj trgovini, zasigurno mnogo toga.

Za Udrugu Krizni Eko Stožer Marišćina

Eko Kvarner – Ogranak Halubje

 Josip Begonja, Član tima za odnose s institucijama

Milan Pavelić, Član tima za odnose s javnošću