Zero Waste koncept = Koncept bez otpada
Recikliranje Izvor: Stockvault.net
“Zero waste” (koncept bez otpada) je strategija oponašanja prirode koja ne poznaje smeće – sve se reciklira u kružnom toku materije i energije. Problemi odlagališta, spalionica i MBO, ne očituju se isključivo štetnim utjecajem na okoliš i zdravlje ljudi, već samim metodama gospodarenja otpadom i smećem koji nije ekološki i ekonomski održiv, kako se uništavaju neobnovljivi resursi koji su već sada oskudni. Sve veći broj ljudi želi da ima sve više i više bez obzira na cijenu takvog “napretka”, koje nam nameće konzumerizam zasnovan na visokom profitu, jednostavnom i jeftinom proizvodnjom. U borbi za dominaciju nad sirovinama i energijom otvaraju se krizna žarišta i vode ratovi.
Cilj “zero waste” strategije je stvoriti uvjete u kojima sve što proizvodimo i trošimo ima minimalni učinak na okoliš i čovjeka koji u njemu živi. Zadatak je proizvodnja takvih proizvoda koji su dugovječni, a na kraju njihove uporabe mogu biti popravljeni, ponovo korišteni ili reciklirani. Na žalost promidžbom smo uvjereni da je dosadašnja praksa dovoljno dobara i ne treba je značajnije mijenjati, a uopće nismo svjesni da je promjena vrlo laka, nije bolna, a potrošač može biti na dobitku.
Osnovni ciljevi “zero waste” koncepta:
- bez otpada (smanjene količine otpada, ponovna upotreba, recikliranje)
- bez štetnih emisija (u tlo, atmosferu ili vodu)
- bez otpada u životnom ciklusu proizvoda (prijevoz, potrošnja, odlaganje)
- bez upotrebe toksičnih tvari (u procesu proizvodnje i u samim proizvodima)
Loša iskustva u Hrvatskoj i niz primjera u svijetu, ukazuju na točnost tvrdnje da nismo dovoljno bogati da odabiremo nekvalitetne i zastarjele tehnologije, koje uz to mogu biti i vrlo skupe, a kasnije uzrokuju još skuplje sanacije, umjesto da u startu odaberemo aktualne i kvalitetne tehnologije. Glavni uzrok prihvaćanju lošijih rješenja je što se usvajaju jednostavni, brzo provedivi koncepti, bez promjene svijesti i ponašanja. Jedna sofisticirana strategija zahtijeva angažman svih pojedinaca i cjelokupnog sustava što uzrokuje otpore u administraciji. Zato je najlakše otpad skloniti, zatrpati, spaliti, bez obzira kakve će dugoročne posljedice takav nemar imati.
Kada bi se kupovali uređaji čiji je garantni rok 3 ili 5 godina proizvođači bi se potrudili da se isti i ne kvare i odbacuju već nakon kratke uporabe, jer bi morali snositi financijsku štetu. Kada bi svaki proizvođač plaćao visoke trošarine ako bi koristio štetne materijale i energiju, našla bi se jeftinija zamjena. Kada bismo povratnu ambalažu podržali, a bespovratnu destimulirali i obvezali proizvođača da reciklira. Dobra vijest je da EU regulativa ide u tom smjeru. I mnoga poznata poduzeća priklonila su se ovom konceptu kao npr. Simens.
Na nacionalnoj razini potreban je pravna regulativa koja podržava koncept odvojenog prikupljanja otpada, a na lokalnoj razini se mora ustrojiti takva logistika sa nizom eko točaka i dovoljnim brojem posuda za razne vrste otpada, zelenih otoka kao logističkih centar, skladišta i prodaje sekundarnih sirovina industriji. Mora se razviti tarifna politika koja moralno, etički i financijski stimulira odgovorne ljude koji stvaraju malu količinu nerazvrstanog otpada, a destimulira neodgovorne i nemarne.
Od pojedinaca se očekuje osoban angažman – da ne gomila jeftine i bespotrebne stvari loše kvalitete koji se često kupuje zaduživanjem, da razvrstavaju otpad, educiraju se, a sve u svrhu stjecanja svijesti o potrebi razumnog postupanja sa otpadom kao resursima, a da to ne osjeti kao prisila i time razvije otpor zajednice. Da se shvati dobrobit obitelji, zajednice i budućih pokoljenja. U navedenom slučaju zakonodavstvo ne bi ni bilo potrebno već bi ljudi sami bili spremni da mijenjaju navike.
U listopadu ove godine 107 gradova iz 16 regija u Italiji su usvojili “zero waste” tehnologiju i napustili strategiju odlaganja i spaljivanja otpada. Već danas možemo započeti u vlastitoj obitelj i odvajati 80% otpada iz domaćinstva, a kao uzor nam mogu biti neke obitelji u Švedskoj koje prakticiraju “zero waste” u savršenoj formi i mjesečno stvaraju samo 1 kg otpada.
Ako smo osviješteni i motivirani kada počnemo živjeti u skladu sa “zero waste” konceptom osjetit ćemo zadovoljstvo u očuvanju našeg okoliša i brizi za zdravlje i kvalitetu života.
Za one koji žele znati više, nevladina, nestranačka, neprofitna i dobrovoljna udruga građana za zaštitu okoliša “Zelena akcija” izdala je informativni priručnik o gospodarenju otpadom: “Nula otpada“.
