Osnovni termini u gospodarenju otpadom

Švicarska - posude za odvojeno prikupljanje Foto: Francesco Nacinovich

Švicarska – posude za odvojeno prikupljanje Foto: Francesco Nacinovich

Općeprihvaćeni termin u hrvatskom jeziku za sve ono što su ljudi odbacili je – smeće. Nažalost, sama činjenica da se naziv “smeće” koristi na način da se njime opisuje i odloženi materijal koji po svim karakteristikama pripada pojmu “otpad”, ukazuje na trendove sustava gospodarenjem otpadom koji se najvećim dijelom bavi uništavanjem prirodnih resursa tj. potencijalnih sirovina.

S ekološkog aspekta prvi korak ka usvajanju ekoloških i ekonomskih termina jest razumijevanje razlika između termina “otpad” i “smeće” (kao i prihvaćanje činjenice da je ekonomski sustav podređen ekološkom sustavu).

Smeće – neupotrebljivi, odbačeni materijali koji se ne mogu ponovno upotrijebiti kao sirovine za proizvodnju novih dobara. Otpad koji se miješa i kao takav deponira postaje neupotrebljivo smeće. Razgradnja deponiranog smeća je dugotrajan proces (simulacijama prirodne razgradnje dokazano je da bi određenim vrstama plastike trebalo oko 500 godina za potpunu razgradnju).

Otpad – odbačeni materijali koji se mogu ponovno upotrijebiti kao sirovine u procesu proizvodnje različitih poluproizvoda, gotovih proizvoda, ambalaže ili za proizvodnju bio komposta u kompostanama. Recikliranjem otpada ne gubimo sirovinu u potpunosti, a time čuvamo okoliš i težimo ka održivoj uporabi resursa planete na kojoj živimo.

Opasni otpad – vrsta otpada koje predstavlja prijetnju javnom zdravlju ili okolišu. Ovaj tip otpada se može pojavljivati u svim agregatnim stanjima (para, tekućina ili krutina). To je posebna vrsta otpada koja se ne može zbrinuti na jednak način kao druge vrste otpada. Za ekološko zbrinjavanje opasnog otpada zadužena je država.