Dosje Marišćina: 3-D stvarnost ili kako su Riječani opet popušili ?!!

28 studeni, 2013

Desetljećima nas lokalna politička „elita“ zasipa 3-D sličicama projekata bombastičnih naslova: Rijeka Waterfront, Rijeka Gateway, Mediteranske igre, Benčić–Riječki centar kulture, Gradska knjižnica i Muzej suvremene umjetnosti, autobusni kolodvor, revitalizacija Hartere, turistički kompleks Kostabela, Marina Kantrida….. Svi su ti projekti i nakon desetak godina samo mrtvo slovo na papiru, papirnati planovi na koje su utrošeni silni milijuni poreznih obveznika i koji nisu stigli dalje od skupih PR objava, a da nitko nije preuzeo odgovornost za utrošeni novac i obmanu javnosti. Odgovornost? Što je to?

Tako nas je i članku Novom Listu od 23.11.2103. dočekala još jedna 3-D sličica, simulacija projekta ŽCGO Marišćina iz mokrih snova notornog direktora TD Ekoplus d.o.o. i njegovog političkog zaštitnika Župana Primorsko-goranske županije. Poduprt s ministarskom plaćom direktor TD Ekoplus d.o.o. veselo zbori o Marišćini primjenjujući svoju staru taktiku ponavljanja laži za koje se nada da će tako postati istina:

„Oprema koja je naručena bit će Mercedes za tu vrstu opreme…“ objavio je javnosti „ugledni“ direktor u istom članku, iako je stručno Povjerenstvo za davanje mišljenja na revizorske nalaze jasno potvrdilo nalaze revizora projekta koji ističu da je odabrana tehnologija zastarjela, tehnološki neprovjerena i neće moći dobiti EU okolišnu dozvolu. Povučemo li  paralelu  s njemačkim vozilima ovdje je zapravo riječ o Trabantu, a ne Mercedesu.

Čak je i Županijska Skupština zatražila da se projekt „popravi“ i pobrojila trinaest crnih točaka projekta. Ništa to ne znači niti našem vrlom Županu koji ne trepnuvši javno potvrđuje da je odabrana tehnologija zastarjela, ali da je to normalna pojava činjenice da se na projektu radi već 20 godina! Još jedna u nizu izjava koja jasno govori o proširenom sindromu političke grandomanije u kojoj ne postoji odgovornost za dvadesetogodišnji nerad, nesposobnost i obmanjivanje javnosti!  Odgovornost? Što je to?

„Ukupna vrijednost investicije je 33 milijuna EUR od čega je 70% EU sredstava…“  tvrdi direktor TD Ekoplus d.o.o. iako u Ugovoru s EU stoji sasvim druga brojka od 87,9 miljuna EUR za cijeli projekt koji se mora završiti u cijelosti, projekt u kojem ne postoji faza 0-1 (postojeće smetlište) niti mogućnost dovršenja samo prve faze, a građani će financirati projekt sa 60 milijuna EUR!

Računica po kojoj je ta investicija jeftinija od ekološkog sustava odvajanja otpada koji predviđa ulaganje ukupno 8 miljuna EUR jasna je samo direktoru TD Ekoplus d.o.o. i njegovom političkom tutoru. Besramna laž da se u EU primarna selekcija napušta jer je skupa postaje upravo groteskna, suočena s činjenicama koje niti jedna inozemna PR agencija ma kako skupa bila ne može više sakriti.

EU direktive jasno navode postotak odvajanja po vrstama otpada koji svaka članica mora ostvariti ili za kršenje EU direktiva plaćati penale na dnevnoj razini. Republika Hrvatska do kraja 2013. godine treba odvojiti 25% biootpada s obzirom na referentnu 1997.godinu, pa je to oko 40% količine koja se danas odlaže na smetlišta, u 2015. godini RH treba sprovesti potpunu selekciju metala, plastike i papira, a do kraja 2016. godine smanjiti za 50% količinu otpada na smetlištima. Naravno da ćemo zbog nerada i nesposobnosti kako naše administracije tako i komunalaca plaćati penale već početkom slijedeće 2014. godine.

 „Zbrinjavanje otpada za građanstvo bit će skuplje za kutiju cigareta mjesečno,…, a cijena zbrinjavanja će biti 48 EUR za naša komunalna društva…!“  zbori politički zaštitinik „uglednog“ direktora u istom članku, iako je stručno Povjerenstvo za davanje mišljenja na revizorske nalaze jasno potvrdilo nalaze revizora koji su istaknuli da treba napraviti novu cost-benefit analizu i obračun kapaciteta na osnovu realnih ulaznih parametara.

Interni obračuni lokalnih komunalnih društava pokazuju da će se cijena zbrinjavanja jedne tone otpada u ŽCGO Marišćina kretati između 100 do 130 EUR (bez PDV-a), a Ministar zaštite okoliša i prirode javno je potvrdio da studija provedivosti projekta govori o iznosu od 90 EUR po toni smeća.

Na osnovu svih prikupljenih podataka od komunalnih društava s područja Primorsko – goranske županije, izradili smo i analizu koja govori da će cijena odvoza i zbrinjavanja otpada za kućanstva porasti čak pet puta (Z-13-015.pdf i Z-13-021.pdf na www.mariscina.com).

„…traju i pregovori s cementarama o otkupu goriva iz otpada koji će biti obrađivan..“ uporno ponavlja direktor TD Ekoplus d.o.o. prešućujući tragičnu činjenicu da će građani Primorsko-goranske županije dodatno plaćati „zbrinjavanje“, zapravo spaljivanje tog goriva iz otpada (SRF).

Predstavnici tvrtke Holcim (Hrvatska) d.o.o. u odgovoru na naš upit vrlo jasno i direktno objašnjavaju svoj stav  (21102013_Odgovor_Eko_Kvarner.pdf):

„U Holcimu SRF smatramo otpadom i u našem proizvodnom procesu suspaljivanje otpada smatramo zbrinjavanjem. Cijena ove usluge je tržišna kategorija i ovisi o odnosu ponude i potražnje.“

Iako se direktor TD Ekoplus  d.o.o. javno hvalio kako će zarađivati na proizvodnji goriva iz otpada, cementare „zbrinjavanje“ otpada smatraju uslugom koja ima cijenu, pa se dakle i naplaćuje! Neodrživa teza o „zaradi na spaljivanju goriva iz otpada“  pokazala se kao još jedna u nizu njegovih obmana i dezinformacija.

Bez obzira na sve objavljene, više puta dokazane i potvrđene činjenice,  direktor TD Ekoplus d.o.o. i njegov politički zaštitinik hladno, poput beskupuloznih dilera prošvercanih cigareta i polovnih vozila opetovano javno lažu o cijeni „kutije cigareta“ i karakteristikama  „Mercedesa“,  iako su i revizije projekta dokazale da je ŽCGO Marišćina tehnološki zastario, financijski neisplativ projekt koji će za koju godinu neslavno završiti grcajući u gubicima, da bi ga se potom za jednu kunu prodalo podobnom „poduzetniku“ koji će nas nastaviti trovati obrađujući uvozno smeće.

Dakle, sprema nam se još jedna tipična hrvatska privatizacijska priča u kojoj smo opet svi popušili, priča u kojoj nitko nije odgovoran, priča koja će izvući i zadnju paru iz naših džepova na dobrobit naših političkih „elita“, njihovih luksuznih stanova, kuća, aparmana, jahti, umjetničkih zbirki, skupih odijela i još skupljih provoda! Odgovornost? Što je to?

Za Udrugu Krizni Eko Stožer Marišćina

  dipl. ing. Josip Begonja, Član Upravnog odbora Udruge